Napad na novinare u Gornjem Zaostru: test za institucije i političare

Fizički i verbalni napad na fotoreportere „Pobjede“ i „Vijesti“ Steva Vasiljevića i Borisa Pejovića, te prijetnje upućene novinaru „Vijesti“ Balši Rudoviću, 8. avgusta u Gornjem Zaostru kod Berana, dok su dokumentovali uklanjanje spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, ponovo su aktuelizovali pitanje – koliko su novinari zaštićeni dok rade posao od javnog značaja.

Incident čiju eskalaciju je spriječilo nekoliko prisebnih građana, prerastao je u sudski i institucionalni test za tužilaštvo, policiju i cijeli sistem zaštite slobode medija. Takođe, to je test spremnosti i osposobljenosti za primjenu krvičnog zakonodavstva u dijelu sankcionisanja onih koji napadaju novinare.

Jer, ako ometanje fotoreportera da fotografišu, zastrašivanje i prijetnje, otimanje opreme i brisanje snimljenih fotografija pod prinudom nijesu onemogućavanje njihovih rada, onda je dilema šta bi to moglo biti.

Stevo Vasiljević, Foto: Djuro Čelebić/ Pobjeda

Poseban izazov u ovom slučaju predstavlja činjenica da je događaj na kome su reporteri napadnuti imao političku dimenziju. Po mnogim ocjenama, u pitanju je bio pokušaj dijelova aktuelne većine da, poput njihovih kolega u Srbiji, učine značajan korak ka neformalnoj rehabilitaciji četničke ideologije, u čemu važnu ulogu ima i Srpska pravoslavna crkva.

Incident u Gornjem Zaostru

Napad na medijske poslenike koji su iz Gornjeg Zaostra kod Berana trebalo da dokumentuju i izvjeste o postavljanju spomenika četničkom vojvodi, dogodio u trenutku kada su Vasiljević i Pejović pokušavali da fotografišu uklanjanje spomenika Đurišiću, odgovornom za smrt više hiljada civila tokom Drugog svjetskog rata. Grupa od dvadesetak ljudi nasrnula je na Vasiljevića – vukli su ga, čupali, gurali, jedan od učesnika prijetio mu je nožem, drugi pokušao da ga udari staklenom flašom. Njegova oprema za rad je otuđena, a linč je spriječen zahvaljujući prisebnosti pojedinih građana.

U istom incidentu Vasiljević i Pejoviću bili su primorani da obrišu fotografije koje su do tada napravili, dok je Pejoviću istovremeno prijećeno da će ga, ukoliko “bilo šta izađe na Vijesti” – “ubiti golim rukama”.

Od tada se u Beranama vode najmanje dva sudska postupka – jedan zbog nelegalno postavljenog spomenika saradniku okupatora, a drugi zbog napada na  fotoreportere.

Zabrinjavajuće je da do danas, dva ipo mjeseca nakon događaja, nemamo odgovor na pitanja: zbog čega policija nije adekvatno ispratila bezbjednosno rizični skup  i zašto prisutni policajac nije pritekao u pomoć napadnutim reporterima.  O tome se u Ministarstvu unutrašnjih poslova /Upravi policije vodi poseban postupak protiv policajca koji je bio na terenu tog dana, ali ne i protiv onih koji nijesu procijenili da je skup bezbjednosno rizičan ili su jednostavno ignorisali tu mogućnost.

Kome je do istine

Oštre reakcije dijela javnosti, posebno medijske zajednice, nijesu ostavili puno prostora policiji i tužilaštvu u Beranama koji su iste večeri  pokrenuli istragu, saslušali reportere, privodili učesnike incidenta. Hitra reakcija istražnih organa, nažalost, ni dva mjeseca kasnije nije ishodovala rezultatom. Odjeljenje za prekršaje u Beranama već je obustavilo postupak po prijavi od 9. avgusta u kome je oštećen Stevo Vasiljević. U drugom predmetu koji je formiran 13. avgusta 2025. obuhvaćeno je više osoba  i on je u fazi ispitivanja. To su podaci bjelopoljskog Suda za prekršaje, dostavljeni na upit Društvu profesionalnih novinara (DPNCG).

U Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama još se vodi  postupak protiv NN lica jer policija, prema nezvaničnim saznanjima, nije identifikovala sve napadače. Po optužnom predlogu protiv Darka Femića koji je podnijelo ODT, na prvom ročištu  pred Osnovnim sudom u Beranama optuženi da je oteo opremu od fotoreportera, branio se da nije znao da oni rade za medije „jer nisu imali legitimaciju“. Pred sudom je ispričao kako žali zbog svega što se desilo i da mu je smetalo što su Vasiljević i Pejović fotografisali.

Na pitanje Vasiljevića po čijem nalogu je tražio da se slike brišu on je odgovorio: „Na zahtjev i molbu sveštenika da se čin uklanjanja spomenika Pavlu Đurišiću ne fotografiše i ne objavljuje na društvene mreže. Smatram da je prisutni sveštenik opomenuo mene i sve prisutne da to ne rade“

Dodatno upitan da li je tražio da obriše fotografije na zahtjev sveštenog lica, Femić je, kako piše u zapisniku sa suđenja, kazao da je za fotografisanje crkve-manastrira potreban blagoslov nadležnog paroha i sveštenika i da je smatrao da treba ispoštovati moblu kad je već postojala „da se ne bi stvarale podjele-tenzije“.

Suđenje još nije završeno, ali je već sada jasno da je odbrana osumnjičenih i optuženih zasnovana na tvrdnji da nijesu znali da su novinari oni kojima su zabranjivali da rade svoj posao, postala „tradicija“. Prije dvije godine u Bijelom Polju novinarki Alisi Hajdarpašić okupljeni nijesu dozvolili da snima policijski pretres kuće Zorana Lazović, pa su se poslije pred tužiocem branili kako nisu znali da ona radi za medije, jer nije imala pres legitimaciju i nije se predstavila. Tužilaštvo im je povjerovalo i time stvorilo praksu da svako ko atakuje na novinara može da izbjegne krivičnu odgovornost ako se brani na sličan način.

Možda otud bojazan jednog od oštećenog Steva Vasiljevića, koji je u izjavi novinarima, rekao kako ima utisak da nikome nije stalo da se ovaj slučaj riješi.

Takva sumnja na žalost nije bez osnova ni u istrazi o nelegalno postavljanom spomeniku, koji je najprije prebačen u tamnošnju crkvu a onda je navodno nestao bez traga.

Uputstvo upalo u nevidljivu mrežu zaštite

Vrhovno državno tužilaštvo je u odgovoru za potrebe ovog teksta podsjetilo da su sva tužilaštva obavezna da postupaju prema obavezujućim uputstvima vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića u slučajevima nasilja nad novinarima.

On je naime u martu 2024. godine, neposredno nakon izbora, dostavio uputstvo svim tužilaštvima u Crnoj Gori za postupanje u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima, ubistava novinara i napada na imovinu medija. Uputstvom se nalaže da tužilaštva hitno intenziviraju rad u ovim predmetima, da rukovodioci tužilaštava daju pisana uputstva u slučajevima neopravdanog trajanja izviđaja ili istraga, te da postupajući tužioci neposredno rukovode uviđajem i aktivno sarađuju sa oštećenima, obavještavajući ih o svim preduzetim radnjama.

Imenovao je i državnu tužiteljku Maju Janković da prati slučajeve i izvještava ga o tome, kao i Komisiju za istrage propusta u slučajevima napada na novinare.

U ovom slučaju kako nam je nezvanično rečeno iz više izvora, problemi sa kojima se tužilaštvo srelo su višestruki: identifikacija počinilaca u lokalnoj zajednici gdje se svi poznaju i štite, politička pozadina slučaja zbog koje postoji nevidljiva mreža zaštite počinilaca, zahtjev da reporteri sami prepoznaju one koji su atakovali na njih i prijetili im, jer su bili pod ogromnim stresom i bezbjednosnim izazovom.

Danko Femić je dan nakon suđenja pušten da se brani sa slobode jer nije bilo elemenata za produženje pritvora, ali mu je sud naložio da ne prilazi Pejoviću i Vasiljeviću. ODT u Beranama tereti ga za krivično djelo prinuda, odnosno po članu 165 Krivičnog zakonika, za to djelo kada je izvršeno nad novinarima, predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Ali on je jedan od brojnih u gomili koja nije dozvolila izvještavanje sa događaja od javnog značaja.

Femić je uhapšen odmah nakon incidenta, a 20. avgusta pritvor mu je produžen zbog opasnosti od ponavljanja krivičnog djela ili upućivanja novih prijetnji.

Iz Uprave policije odgovoreno nam je da su službenici Odjeljenja bezbjednosti Berane identifikovali 25 lica koja su se nalazila na licu mjesta u trenutku napada, dok je od 35 prikupljeno obavještenje na zapisnik. Po nalogu tužioca, podnijete su krivične prijave protiv dva lica zbog sumnje da su izvršila krivično djelo ugrožavanje sigurnosti.

Policija je naglasila da je ODT Berane već podnijelo zahtjev za pokretanje postupaka protiv pet lica, a da je u toku prikupljanje dokaza protiv ostalih, za koje će eventualno biti podnijete nove krivične ili prekršajne prijave.

Medijska zajednica razočarana

Predsjednica Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPN), Mila Radulović, kaže da rezultati dosadašnjeg rada nadležnih nijesu zadovoljavajući.

„Stičemo utisak da pojedini tužioci ne razumiju prirodu novinarskog posla, da ponegdje zatvaraju oči iz ovih ili onih razloga, ali i da je primjena krivičnog zakonodavstva sporna. Ako ovdje ne prepoznajemo napad na novinare u vršenju službene radnje, onda ne znam gdje bismo,“ poručuje Radulović.

Ona naglašava da postoji sumnja da u manjim sredinama lična poznanstva mogu predstavljati prepreku identifikaciji odgovornih, te da se ne može isključiti ni politički pritisak, posebno zbog činjenice da se radi o pokušaju rehabilitacije četništva:

“Imamo dilemu da li policija ovdje radi adekvatno svoj posao, jer je u pitanju mala sredina gdje postoji bojazan da su lična poznanstva prepreka prepoznavanja odgovornih za napad na novinare. Ima li političkog pritiska s obzriom na to da se radi o pokušajaku rehabilitacije četništva, za šta se otvoreno zalaže Nova srpska demokratija? Jer, oni nijesu osudili napada na kolege u Gornjem Zaostru. Puno je dilema, a mi ne dobijamo odgovore”.

DPNCG smatra, dodaje ona, da je pooštravanje kazni za napade na novinare dobar put ali je potrebno raditi na upostavljanju povjerenja između novinara i tužilaca, dok je edukacija tužilaca o novinarskom poslu i stadardima Evropskog suda, neohodna.

“U državi se, uz podršku Savjeta Evrope, ozbiljno radi na unapređenju procedura za prijavljivanje napada i brzo reagovanje, ali bojim se da to neće rešiti probleme,” kaže Radulović.

Predsjednik Sindikata medija Crne Gore (SMCG), Radomir Kračković naglašava da su više puta tražili jasne odgovore o mjerama koje su nadležni preduzeli nakon napada.

„Duboko zabrinjava što policija nije reagovala blagovremeno kako bi spriječila incident, iako je bilo jasno da su tenzije bile moguće. Danas, mjesec i po kasnije, vidimo da će za najteži napad na novinare u ovoj godini samo jedna osoba biti krivično gonjena, dok će ostali biti sankcionisani prekršajno. To je razočarenje, kako za napadnute kolege, tako i za cijelu medijsku zajednicu u Crnoj Gori,“ rekao je Kračković.

On posebno ukazuje na sporost istrage i izostanak jasnih informacija o svim učesnicima napada.  „Eventualna nespremnost nadležnih da utvrde sve činjenice narušila bi povjerenje u institucije i oslabila sistem zaštite medijskih radnika. Zato zahtijevamo da se ubrza istraga, rasvijetle sve okolnosti, procesuiraju baš svi odgovorni i jasno stavi do znanja da su napadi na slobodu medija strogo kažnjivi,“poručuje Kračković.

Zakonski okvir i rješenje

Prije tri godine Krivični zakonik Crne Gore je izmijenjen, pa su uvedene oštrije kazne za prijetnje, napade i ubistva novinara. Iako se termin „novinar“ ne navodi eksplicitno, oni su prepoznati kao lica koja obavljaju posao od javnog značaja.

Poslom od javnog značaja smatra se profesija povezana sa povećanim rizikom po bezbjednost lica koje ga obavlja u oblasti javnog informisanja. Ubistvo takvog lica tretira se kao teško ubistvo, uz kaznu od najmanje 19 godina zatvora ili dugotrajni zatvor. Za nanošenje teških tjelesnih povreda predviđena je kazna od jedne do 15 godina, a za ugrožavanje sigurnosti od tri do pet godina.

Napad u Gornjem Zaostru otvara bolna pitanja: zašto je istraga spora, da li su identifikovani svi učesnici i kakvu poruku šalje činjenica da se najteži napad na novinare u 2024. godini procesuira kroz jednu optužnicu i nekoliko prekršajnih prijava. Čak i da policija otkrije sve one koji su stvorili atmosferu linča, to će vjerovatno ostati u domenu prekršaja, po odredbama Zakona o javnom redu i miru.

Možda bi razmatranje mogućnosti da se napadom na novinare bave samo određeni tužioci i policajci, bili dobra solucija. Problem su naravno kapaciteti, ali šta ako bi funkcioneri stegli kaiš i umjesto luksuza o trošku građana, stvorili uslove za rad pravosuđa i policije?  Ima dosta mladih tužilaca i policajaca, voljnih da ovaj posao rade dobro - ako ih puste političari.

Takođe, oni koji sprečavaju širenje informacija ne mogu biti abolirani odgovornosti, jer su danas novinari i građani reporteri, blogeri, a ne samo oni koji rade u klasičnim medijima. Zato priča o tome da li je neko imao ili nije imao legitimaciju oko vrata, ne može biti argument za nasilnike.

Autorka: Jelena Nelević

Urednica: Vesna Rajković Nenadić

 Objavljeno: 19.10.2025. godine