Đonom na slobodu medija: Diskreditacija novinara je pritisak

“I ranije sam imao situacije da sagovornik, posebno kada se radi o kritički orjentisanim temama, bude nezadovoljan mojim radom, ali ne i da zbog toga iznosi neosnovane optužbe i da me na taj način lično diskredituje kao u slučaju potpredsjednika Vlade”, kaže novinar Danilo Ajković.

Potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, nezadovoljan načinom na koji je Ajković izvještavao o suđenju, optužio je njega, tužiteljku Ivanu Petrušić i sutkinju Osnovnog suda Ivanu Becić, da se obračunavaju sa njim i da su korumpirani.

Đelošaj je kao predsjednik opštine Tuzi, prije tri godine blokirao put u toj opštini, zbog mjera protiv koronavirusa, a suđenje je prekinuto nakon što se pozvao na imunitet.

"Mislio sam da su optužbe i prijetnje koje je Đeljošaj izrekao u decembru 2022. godine prošlost, dok se nisu ponovile petnaest mjeseci kasnije. Pritom, za sve to vrijeme nije ponudio nijedan dokaz za svoje tvrdnje o mojoj korumpiranosti, što je jasan zaključak da je njegov jedini cilj bio da me diskredituje," kaže Ajković.

 "On navodi da nije želio da se upusti u polemiku s Đeljošajem i uđe na politički teren.

Moj slučaj pokazao je potpunu pasivnost Tužilaštva. Nijesu preduzeli čak ni osnovne radnje iz svoje nadležnosti da u zakonskom roku ocijene da li je izvršio krivično djelo kada je uputio prijetnju meni, postupajućoj tužiteljki i sutkinji”, kaže Ajković.

Novinar dodaje da svaki put kada nadležni, u prvom redu tužilaštvo, ali i sama Vlada, ostanu nijemi na napade javnih funkcionera na novinare/ke zapravo samo doprinose ugrožavanju medijskih sloboda, zbog čega i trpimo dugogodišnje kritike sa ozbiljnih međunarodnih adresa.

Sa ovom ocjenom saglasan se i advokat Siniša Gazivoda, ekspert Savjeta Evrope za slobodu izražavanja.  "Diskreditovanje novinara/ki, naročito kada dolazi sa pozicija vlasti, predstavlja političko uplitanje u slobodu izražavanja", jasan je Gazivoda.

  "Kad ovakvi pritisci dolaze sa pozicija vlasti država bi mogla biti odgovorna za činjenje svojih funkcionera":Gazivoda, Foto: DPNCG

On kaže da su štetne posljedice ovakvog postupanja višestruke - od povrede ličnih prava novinara/ki, preko štete koja se nanosi medijskog zajednici, do toga da ovakav pritisak može imati odvraćajući efekat, odnosno, može razviti autocenzuru kod novinara/ki da pokreću teme od javnog interesa.

" U konačnom, diskreditovanje novinara/ki sa pozicija vlasti može voditi i razvijanju okruženja u kojem se dešavaju napadi na novinare/ke i takvih slučajeva ima puno", dodaje Gazvoda.

Kako tvrdi, građanska odgovornost države, pod određenim uslovima, mogla bi biti dvostruka. “Prvo zbog toga što ne ispunjava pozitivnu obavezu stvaranja adekvatnog društvenog okruženja za rad novinara/ki. Drugo, u slučaju kad ovakvi pritisci dolaze sa pozicija vlasti država bi mogla biti odgovorna za činjenje svojih funkcionera, kaže Gazivoda.

On ukazuje da pitanje političke odgovornosti za ovakve situacije moralo bi biti naročito izraženo i učesnici u političkom životu morali bi da iskažu snažan otklon od ovakvih praksi, ali i pojedinaca koji ih primjenjuju.

"Uočljivo je da su prakse diskreditovanja novinara/ki i medija mnogo prisutnije u državama sa nižim stepenom društvenog i političkog razvoja, nego u državama sa visokim stepenom demokratije u kojima se njeguje pluralizam mišljenja i medijske slobode" zaključuje Gazivoda.

Strukovne asocijacije  imaju posebnu ulogu da evidentiraju ovakve pritiske na novinare i da ih adresiraju na relevantne adrese.

Iznio optužbe za korupciju, pa se zaštito imunitetom: Vicepremijer Nik Đeljošaj, Foto:Vijesti

Praksa Evropskog suda za ljudska prava pokazuje da država nije samo obavezna da se uzdržava od uplitanja u slobodu izražavanja koju imaju novinari/ke, već ima i obavezu da uspostavi efikasan sistem za njihovu zaštitu, ali i da kreira pogodno društveno okruženje za pokretanje pitanja od opšteg interesa. To se naravno odnosi i na situacije kada je ono što novinari/ke žele javno da saopšte u suprotnosti sa onime što se dopada vlastima ili javnom mnjenju.

Samo u prvih šest mjeseci ove godine, Sindikat medija Crne Gore registrovao devet incidenata i prijetnji upućenih novinarima/kama i medijima, od kojih je čak pet bilo od strane nosilaca moći, a četiri od strane onih koje direktno finansiraju građani.

Novinari/ke u Crnoj Gori do sada su suočavali sa raznim oblicima napada. Od onih sa najtragičnijim ishodom, kao što je ubistvo glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića, preko pokušaja ubistava i fizičkih napada, do prijetnji i sprječavanja u obavljanu posla.

Ono što je zajedničko za ove slučajeve, jeste da su napadači obično bili iz "kriminalnog miljea". S druge strane zakone.

Sljedeći nivo napada odlikovao je etiketiranje medija od strane viskoh državnih funkcionera. Poput situacije kada je bivši lider Demokratske patrije socijalista (DPS), u to vrijeme predsjednik vlade, Milo Đukanović, tvrdio da Vijesti promovišu fašističke ideje, jer mu se nije sviđalo kako izvještavaju o njemu i njegovoj porodici.

Bivši premijer, Dritan Abazović, ETV i Gradsku TV, je često označavao kao medije koji su finansirani od strane kriminalnih klanova.

Đeljošaj u slučaju novinara Ajkovića je otišao korak dalje pokušavajući da ga lično diskredituje.

Dražen Đurašković iz Sindikata medija Crne Gore, kaže da  je posljednji incident samo vrh ledenog brijega problema koji traje godinama.

"Nedopustivo je da visoki Vladin zvaničnik komentariše izvještavanje medija, a još manje da označi konkretnog novinara/ku kao korumpiranog samo zbog izvještavanja o njegovom slučaju, bez ijednog dokaza. Nosioci moći moraju shvatiti da uz privilegije koje olako prihvataju dolazi i odgovornost, uključujući odgovornost za izgovorene riječi. Da li su svjesni da takvim javnim targetiranjem novinara/ki podstiču svoje pristalice, od kojih neki mogu odlučiti da "prevaspitaju" novinara/ku? Nažalost, to se već dešavalo" poručuju iz Sinidkata medija.

Naš sagovornik, konstatuje da ukoliko su nezadovoljni izvještavanjem određenih medija ili novinara/ki, postoje brojni zakonski mehanizmi i mehanizmi samoregulacije kojima se mogu obratiti. Nema potrebe da zloupotrebljavaju svoj položaj i crtaju mete novinarima/kama.

"Ovaj trend, nažalost, raste i negativno utiče na odnos javnosti prema novinarima/kama, urušavajući povjerenje u medije. Vlast treba da shvati da nije tu da kontroliše medije i oblikuje ih po svojoj mjeri, jer to nije obilježje demokratije, već da ih podržava, kakvi god oni bili. Ako neki mediji ne rade profesionalno, postoje mehanizmi za to, a publiku, koja zna da prepozna razliku, ne treba potcjenjivati" , kaže Đurašković.

Društvo profesionalnih novinara (DPNCG) pozvalo je ranije javne funkcionere da se uzdrže od, kako su naveli, napada, uznemiravanja i onemogućavanja rada novinara.Naveli su da političari ne znaju da je etičko novinarstvo, posao od javnog značaja, kao i da mali broj njih o tome promišlja.

„Takvoj klimi ne doprinosi ni Vlada, čiji zvaničnici treba da prođu ozbiljne edukacije kada je u pitanju sloboda izražavanja“, dodali su iz DPNCG.

Postavlja se pitanje, na koji način bi država mogla da preduprijedi da se ovakvi napadi nanovinare/ke više ne dešavaju. Naši sagovornici saglasni su da ne treba vraćati klevetu u krivično zakonodavstvo, jer uvijek postoji mogućnost zloupotrebe.

Rješenje nam nudi međunarodna praksa. Naime, u Rezoluciji iz jula 2023. godine Evropski parlament je prepoznao diskreditaciju kao vid pritiska na novinare/ke, a Evropski centar za slobodu štampe i medija (European Centre for Press and Media Freedom - neprofitna organizacija) mapira kršenje prava novinara/li, između ostalog i njihovo diskreditovanje. Iako, bi od zemlje koja pretenduje da bude naredna članica EU, bilo za očekivati, da ovakav stav Evropskog parlamenta, prepoznaje i poštuje, to očigledno trenutno nije situacija.

Zato je implementiranje ove Rezolucije u domaće zakonodavstvo pri korak da se stane na put ličnoj diskreditaciji novinara.

Autorka: Danijela Lasica                                                                                                                                                                  Objavljeno: 8. 7. 2024.godine

Tekst  je dio projekta „Efektivna prevencija i zaštita novinara u Crnoj Gori“ koji sprovode  Društvo profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG), Udruženje za odgovorni i održivi razvoj (UZOR) i Hanns Seidel fondacija uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva javne uprave. Sadržaj  teksta je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Evropske unije, Ministarstva javne uprave i partnera.