Izvor: PCNEN
Maja Živković je advokatica Društva profesionalnih novinara Crne Gore.
Ona zastupa novinare na sudu, nudi besplatnu pravnu pomoć članovima među kojima ima mladih novinara i studenata. Radila je na projektima koji se tiču pravnog opismenjavanja novinara kada su u pitanju autorska prava, napadi na novinare…
Sa njom smo razgovarali o važnosti prava u novinarskoj struci i kako je to kada se novinar nađe pred sudom.
Kako komentarišeš zakonsku regulativu u Crnoj Gori kada su u pitanju fizički i verbalni napadi na novinare?
– Ista zakonska regulativa po ovom pitanju se primjenjuje na novinare kao na sva fizička lica. Dakle, zavisno od toga da li se radi o prekršaju ili krivičnom djelu, primjenjivaće se relevantne materijalne i procesne odredbe kao za svako fizičko lice. Isto važi ako govorimo o građanskoj odgovornosti. Sud može, s druge strane, prilikom donošenja odluke cijeniti to što je napad učinjen prema novinaru, ali zakon, kako sam istakla, ne pravi razlike u ovom smislu.
Šta na tom polju treba poboljšati?
-Pa, svakako da i u samoj primjeni propisa sud, a prije toga i tužilaštvo i policija, mora imati više senzibiliteta i mora se voditi i praksom Evropskog suda za ljudska prava. Napadi na novinare su svojevrsni napadi na slobodu izražavanja uopšte i kao takvi neprihvatljivi u demokratskom društvu. Svakako, pored samog postupanja državnih organa, zakondavni okvir bi trebalo u određenim djelovima izmijeniti i/ili dopuniti, kako bi bio adekvatniji stvarnosti u kojoj živimo, a koja je, pokazuje se, pogodno tlo za olake i učestale napade na medijske poslenike.
Kako izgleda kada se novinar nađe pred sudom?
U suštini, a kako sam navela i u odgovoru na prvo pitanje, nema značajne razlike.
Živković, foto: Privatna arhiva
Ako se pravni predmet odnosi na novinara/ku koji je prethodno kritikovao ili preispitivao odluke suda i sistema, utiče li to na sam postupak?
-Ne bi smjelo da utiče ni na koji način, u suprotnom bi se radilo o pristrasnom postupanju suda, koje je kao takvo nedopustivo, ali je moguće da se dešava u praksi.
Zašto je važno edukatovati mlade novinare o njihovim pravima?
– Mladi novinari moraju vrlo dobro poznavati propise koji ih se neposredno tiču, kakvi su Zakon o medijima i Zakono o elektronskim medijima, te Kodeks novinara/novinarki Crne Gore, kako ni sami ne bi kršili tuđa prava i kako bi znali određene mehnizme zaštite svojih prava. Ono što je dalje ključno jeste da budu svjesni svoje vrlo značajne uloge u društvu, imajući u vidu da većina građana dobija saznanja upravo od medija, što je velika snaga istih, a zbog čega moraju biti objektivni i slobodni. Da bi to bio slučaj, mladi novinari odmah moraju početi sa razumijevanjem i učenjem svojih prava, kako bi u svakoj situaciji u kojoj se nađu mogli postupiti adekvatno. Na primjer, vrlo je značajno za novinare da znaju koja su njihova prava ako ih policija pozove da daju izjavu u svojstvu građanina, da znaju da mogu da štite svoj izvor bez obzira ko od njih traži otkrivanje istog, da imaju osjećaja i znanja o pravima i slobodama drugih, ali i granicama tih prava i sloboda.
Trebaju li novinari u Crnoj Gori biti prepoznati kao službena lica?
– Mišljenja sam da učestali napadi na novinare i neprocesuiranje nalogodavaca, ukazuju na to da je potrebno da se napadi na novinare tretiraju kao napadi na službena lica. To bi osnažilo novinare da se bez straha ili sa manje straha i autocenzure bave svojim poslom, a istovremeno poboljšalo generalnu i specijalnu prevenciju, kako bi se što manje lica usudilo da izvrši napad na novinare i kako bi lica koja su to nekad već učinila bila demotivisana da takvo ponašanje ponove.
