Kad djeca postanu roba: Zločin u krugu familije

Kuća u kojoj su boravila djeca, foto: DPNCG/Direktorat za istraživanje trgovine ljudima

Djevojčica je imala samo 11 godina kada je policija u teškom stanju pronašla u kući u kojoj je na Kosovu živjela sa dvadesetogodišnjakom za kojeg je pod prisilom udata. Njenog devetogodišnjeg  brata pronašli su nekoliko dana kasnije u jednoj trošnoj kući , zamotanog u vreće i drogiranog. Četiri pune godine dvoje djece iz Crne Gore su živjela u paklu droge, batina, teških fizičkih poslova, prosjačenja. Sve zahvaljujući djedu i ocu.

Piše: Miljana Dašić 

Za njihovu sudbinu se saznalo kada je njihova majka zatražila pomoć od nevladine organizacije Centar za romske inicijative (NVO CRI). Nakon razvoda djeca su joj, pod izgovorom tradicije, oduzeta i o njima se brinuo otac. Godinama ništa nije znala o njima, ni gdje su ni šta rade. Tražila je pomoć, kucala na mnoga vrata, bezuspješno. Niko nije imao razumijevanja za Romkinju koja traži djecu, vjerovali su, zbrinutu kod oca.

Onda je jednog dana od prijatelja saznala da joj je ćerka udata sa jedanaest godina i da je iz kuće  “izašla dobra“ – odnosno nevina. Na kraju se obratila NVO CRI na čijem je čelu Fana Delija. Ona je nakon toga alarmirala policiju.

Slučaj je tako 29. novembra prošle godine prijavljen kosovskom Direktoratu za istraživanje trgovine ljudima, a 2. decembra započeta je zvanična istraga kojom je rukovodila kosovska policija.

“Morali smo da se bavimo osjetljivim informacijama jer smo imali djecu kao potencijalne žrtve trgovine ljudima, pa je tretman ovih informacija kvalifikovan sa visokim prioritetom i međunarodnim uticajem”, kazao nam je Fehmi Ksata, direktor kosovskog Direktorata za istraživanje trgovine ljudima dodajući kako su imali intezivnu saradnju sa crnogorskim kolegama.

Iz kosovskog Tužilaštva nam je rečeno da je policija, nakon dobijanja informacija od crnogorskih kolega, došla do operativnih saznanja da je maloljetne žrtve, sa dokumentima drugih lica, iz Crne Gore izveo njihov djed i doveo ih na Kosovo, gdje ih je prisiljavao da rade različite poslove. Nakon izvjesnog vremena na Kosovo je iz Crne Gore došao i njihov otac.

Djecu su po Kosovu tražili puna tri mjeseca. Djevojčica je nađena u jednoj kući u jako teškom stanju.

“Muškarac sa kojim je živjela je platio pet hiljada eura njenom djedu da bi ona živjela sa njim. Razjašnjavajući put novca kojim je plaćen “brak”, otkriven je i otac žrtava”, kažu iz Tužilaštva.

Pronađena djevojčica bila je uplašena i nepovjerljiva. U početku se nije usuđivala pročak ni da otkrije svoje pravo ime.

Nakon djevojčice, policija je uspjela da pronađe i njenog brata. Još tužnije priča. Pronašli su ga u trošnoj kući, gotovo ruševini, u kojoj je bio primoran da živi sa ocem i njegovim prijateljima koji su konstantno uzimali  heroin i marihuanu. I dječak je bio navučen na droge. Dječaka je otac primoravao da prosi a od novca su kupovali drogu. Prije nego što je prisilno udata i djevojčica je morala da prosi i donosi novac za drogu.

   Ilustracija, foto: Shutterstock 

 “Nakon hapšenja oca, dječak je poslat u Prihvatilište i već prve noći je zapao u teško stanje insistirajući da ode kod oca jer ga samo on može smiriti tako što će mu dati marihuanu”,  navode iz kosovskog Tužilaštva.

“Ta djeca su prošli kroz veoma težak period. Kada su dovedeni na Kosovo, djed ih je primoravao na težak fizički posao, tukao ih je. Nakon što je njihov otac došao iz Crne Gore pobjegli su od djeda i otišli ​​da žive kod njega. Otac je djecu držao u zapuštenoj kući zajedno sa nekim od svojih prijatelja, sa kojima su konzumirali opojne droge. Kada je policija uhapsila zbog drugog slučaja njihovog oca, djed je ponovo uzeo djecu”,  dodaju iz Tužilaštva u Prištini.

Tada je djevojčicu djed poslao u Suboticu gdje su je “budući suprug” i njegov otac primoravali na teške fizičke poslove. Za djevojčicu su platili prvo 1.500, kasnije dodatnih 3.500 eura.

Nakon što su isplatili dogovorenu sumu, “mladoženja” i njegov otac su se zajedno sa djevojčicom vratili na Kosovo. Tu je ona dobila izvod iz matične knjige rođenih na tuđe ime. Kako navode iz kosovskog Tužilaštva djevojčica u tom trenutku nije imala potpunu svijest ni o svom pravom imenu i godinama.

“Ne znamo tačno ni kada su žrtve dovedene na Kosovo jer ta djeca, zbog načina života koji su vodili, imaju problema da nam kažu tačne datume događaja. Prema izjavi koju je djevojčica dala tužilaštvu 17. decembra prošle godine, navodi se da je rođena u Podgoric, i da je tamo živjela do prije tri godine”, navode iz kosovskog Tužilaštva.

Nakon što su pronađena, djeca su neko vrijeme, morala da provedu u prihvatilištu na Kosovu. Bio je problem da se prebace u Crnu Goru jer su usljed epidemije koronavirusa tada bile zatvorene granice.

Njih dvoje se od maja ove godine nalaze u jednom od skloništa u Crnoj Gori. Kako nezvanično saznajemo, uspješno se oporavljaju. Sa majkom se povremeno viđaju, a zvanični staratelj im je Centar za socijalni rad.

Što ih dalje čeka, nijesmo uspjeli da saznamo. Iz Centra su ostali  nijemi na naša pitanja.

Njihov otac, koji je državljanin Kosova, uhapšen je i osuđen po kosovskim zakonima za trgovinu ljudima i za intoksikaciju drugog lica opojnim drogama ili psihoaktivniim supstancama.

Djed dječaka i djevojčice još uvijek je u bjekstvu, a pred kosovskim pravosuđem tereti se za krivično djelo trgovina ljudima.

Iza rešetaka je momak koji je “kupio” djevojčicu. Njegov otac nije osuđen jer je prije nego što je suđenje završeno preminuo.

Ovo je jedna od priča koja je, ipak, na kraju imala srećan kraj. Odnosno, makar ne onoliko tragičan koliko je mogao biti da je izostala reakcija nadležnih i onoh koji su ih animirali.

Koliko je sličnih sudbina svuda oko nas? To nikada nećemo saznati.

Fana Delija je na okruglom stolu koje je organizovalo Društvo profesionlnih novinara ispričala da Centar za romske inicijative često obave cijeli posao za policiju – saznaju gdje se nalazi “udata” djevojčica, “ko ju je prodao a ko kupio” , a da potom policija čak ni ne ode da provjeri šta se sa njom desilo.

                     Fana Delija, foto: PR Centar

Prema procjenama romskih nevladinih organizaca, prije punoljetstva u brak stupe dvije od tri, ili čak tri od četiri Romkinje. Ne zna se koliko je ugovorenih brakova. Ali se zna “cijena” nevjeste. Uglavnom od 200 do 4.000 eura, u nekim slučajevima i više.

U Crnoj Gori u posljednjih pet godine nije bilo presuda za krivična djela trgovina ljudima radi sklapanja prinudnog braka. Tokom 2020. godine, Višem sudu u Podgorici dostavljene su tri optužnice protiv tri lica zbog krivičnog djela trgovina ljudima u cilju sklapanja nedozvoljenog braka. Od 2015. do 2019. nije bilo ni optužnica.

Iako zvanično nema trgovine ljudima ni radi prosjačenja, odnosno nema presuda u posljednjih pet godina,  nevladine organizacije godinama upozoravaju da, posebno ljeti, na primorju grupe djece prose, da se radi o organizovanom poslu a da policija ne radi svoj posao kako treba.

Postoji, međutim, šansa da se “statistika poboljša”. Posljednjih mjeseci bilo je nekoliko hapšenja zbog sumnji na trgovinu ljudima radi prosjačenja. Uglavnom se radilo o djeci a tjerali su ih da prose bliski srodnici - očevi ili u jednom slučaju očuh.  

U jednom slučju policija je saopštila da je otac sina tjerao da prosi od pete do šesnaeste godine i da ga je tukao svaki put kada nije donio novac koji je on trošio na alkohol i kocku.

Bilo bi dobro kad bi građani Crne Gore makar postali svjesni toga da svaka ispružena ruka koju vide, lako može biti ruka djeteta koje ima sudbinu sličnu dječaku sa početka priče. Tek onda možemo očekivati da i nadležni počnu da rade svoj posao.

Trgovina ljudima nije jeziva priča iz starih vremena i dalekih krajeva. Dešava se tu, pored nas.

*Ovaj tekst nastao je uz podršku Fonda otpornosti Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. Mišljenja i stavovi izneseni u tekstu su isključiva odgovornost Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) i ne odražavaju nužno stavove Globalne inicijative. 

Video

Učitaj video sadržaj
Watch the video