Savremeno ropstvo u Crnoj Gori: Od obećanog posla do zatočeništva

Ilustracija, foto: Shutterstock

“U Podgoricu sam došao da radim na građevini, u Makedoniji nije bilo posla, ovdje se taj posao bolje plaća, gradi se dosta”. Ovako svoju priču počinje M. D. dvadesettrogodišnji momak (ime poznato redakciji) koji je skoro tri mjeseca radio samo za stan i hranu.

Piše: Ivona Drobnjak 

Pasoš mu je uzeo čovjek koji im se predstavio kao preduzimač. Objasnio je da mora da ih prijavi u MUP-u kako bi dobili dozvolu za privremeni boravak. Smjestio ih je u jednu prilično neuslovnu kuću na periferiju Podgorice, u sobi su bila njih petorica. Po cijeli dan su radili, imali dva obroka i orgnizovani prevoz od spavaonice do zgrade na kojoj su izvodili radove. Prvi put je posumnjao da nešto nije kako treba kada je tražio da mu se da dogovorena dnevnica od 40 eura. Dobio je objašnjenja da će dobiti novac na kraju mjeseca, pa onda da će ga isplatiti kada izvođač plati za ugovoreni posao. Pasoš je i dalje stojao kod čovjeka preko koga su došli da rade. I tako skoro cijelo ljeto. Na kraju, kada je već bio na izmaku snage od 12-časovnog rada na građevini na 40 stepeni,  zaprijetio je da će otići u policiju i tražiti svoj pasoš. Tek nakon toga mu ga je “gazda” vratio. Novac koji je zaradio nikad nije dobio ali je makar izašao iz pakla u kome je bio skoro tri mjeseca.

Naš sagovornik ni sada ne shvata da je bio potencijana žrtva trgovine ljudima. Samo misli da ga je “preduzimač” prevario. Cijeli slučaj nije prijavio policiji, ostao je u Podgorici, našao drugi posao.

U crnogorskoj sudskoj praksi poznat je slučaj iz 2007. godine kada su četiri osobe proglašene krivima zbog trgovine ljudima u cilju radne eksplatacije ukrajinskih državljana koji su radili na građevini. U presudi se navodi da su ih svjesno doveli u položaj sluge, jer su bili u stranoj zemlji bez putnih isprava, bez prihoda, bez dozvole legalnog boravka.

Nešto slično priči koju smo čuli od momka iz Makedonije.

Crnogorski zakonodavac je propisao da će se osoba koja trguje ljudima u cilju eksploatacije njegovog rada, prinudnog rada, dovođenja u položaj sluge, ropstva ili ropstvu sličan odnos kazniti se zatvorom od jedne do deset godina. Ista kazna predviđena je i za onoga ko kršeći pravila međunarodnog prava, stavi drugog u ropski ili njemu sličan odnos ili ga drži u takvom odnosu. Ako je riječ o maloljetnom licu kazna je do 15 godina.

Zakonodavac je predvidio kaznu i za onog ko prevozi lica koja se nalaze u ropskom ili njemu sličnom odnosu iz jedne zemlje u drugu. Kazna je od šest mjeseci do pet godina.

Šefica kancelarije Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u Crnoj Gori Dušica Živković kaže da je trgovina ljudima krivično djelo koje je jako teško dokazati.

“Kada je u pitanju radna eksploatacija tim ljudima se obeća da će im rad biti plaćen. Iako su oni dovedeni u zabludu i prevareni, praktično imate riječ okrivljenog protiv riječi optuženog, tako da ne postoji nikakav pisani dokaz. Imali smo uspješne slučajeve kada govorimo o saradnji u regionu, saradnji zemlje porijekla sa zemljom destinacijom, ali su to zaista dugotrajni procesi i vrlo teški za otkrivanje”, podvlači Živković.

Ona kaže da bi bilo više otkrivenih slučajeva kada bi se veća pažnja posvetila stranim radnicima koji rade u Crnoj Gori.

“Posebno kada govorimo o građevinskoj industriji. Ranije smo imali neku evidenciju, radinici su se žalili da su prevareni, da nisu plaćeni koliko im je obećano ili da nisu uopšte plaćeni, ali ne postoje zvanični podaci na koje možemo da se pozovemo.  Mora se vršiti veća kontrola prilikom zapošljavanja stranih radnika, da bismo imali bolju evidenciju da li su ti ljudi u nekom trenutku eksploatisani”, kaže Živković.

Da li Uprava za inspekcijske poslove obilazi gradilišta i koliko često – nijesmo uspjeli saznati. Na pitanja koja smo im poslali 14.decembranijesu odgovorili.

Prema zvaničnim podacima, u posljednje tri godine podignute su optužnice u dva slučaja trgovine ljudima radi radne eksplatacije. Pred podgoričkim Višim sudom, kako nam je saopšteno, u toku je suđenje Pakistancima A. A. i A. B. koji se terete da su dvije osobe iz Pakistana doveli u zabludu, obećavajući im poslove, a zatim uzeli oko 18.000 eura, pasoše i držali ih u stanovima kao robove.

Njihovi sunarodnici su se, kako saznajemo “spasili” tako što su na televiziji vidjeli broj SOS telefona i zatražili pomoć. Krajem oktobra prošle godine su prvo smješteni u Centruza podršku djeci i porodici u Bijelom Polju. Nakon toga, prebačeni u Centar za azilante, gdje su boravili neko vrijeme. Onda im se gubi svaki trag. Iz MUP-a su nam odgovorili da su bili obavezni da obavijeste nadležne gdje se nalaze u roku od tri dana od promjene adrese boravka, ali da to, pak, nijesu uradili.

Ipak, najveću pažnju javnosti izazvao je slučaj kada je početkom godine u tri kuće u Podgorici otkriveno  80 osobe sa Tajvana, kojima je, kako je tada saopšteno, uz korišćenje sile i prijetnje bilo ograničeno kretanje i koji su bili su primorani da putem interneta varaju ljude, uglavnom, iz Azije. To je bio najveći slučaj trgovine ljudima ne samo u Crnoj Gori nego u regionu ove godine.

Tada je uhapšeno osam tajvanskih državljana i njima se, kako nam je saopštenosudi na Tajvanu. Nakon što su uhapšeni saopšteno je da im je određen pritvor od 30 dana  i da nema indicija da je u nezakonite aktivnosti uključen neko od crnogorskih državljana.

Prema zvaničnim podacima MUP-a, 37 osoba dobilo status žrtve trgovine ljudima, ito 25 lica muškog pola i 12 lica ženskog pola. Za tri jeutvrdjeno je nijesu žrtve trgovine ljudima. Među njima su dva lica ženskog i jedno lice muuškog pola. Za 40 osoba se, zvanično , još uvijek rade analize, iako su se svi oni vratili na Tajvan. Pretpostavlja se, ipak, da su i oni bili žrtve trgovine ljudima.

Žrtve su ispričale policiji da su bile zatvorene, da su im oduzeti pasoši i da su tjerani da vrše internet prevare. Ispričali su policiji, kako je tada objavljeno u medijima, da su držani pod prisilom u objektima u kojima je vladala stroga hijerarhija osumnjičenih.Inspektori su prikupili dokaze koji nesumnjivo ukazuju da su žrtve po nalogu osumnjičenih skidali novac sa tuđih računa. Detaljnom analizom utvrđeno je i da su neki od privedenih prešli granicu legalno, dok je određeni broj njih ilegalno stigao u našu zemlju.

Organizacije za zaštiti ljudskih prava ukazale su u najnovijim izvještajima da se u vrijeme pandemije koronavirusa trgovina ljudima razvija brže nego ranije, a najugroženije grupe su sezonski radnici i migranti.

Crna Gora je tranzitno područje, većina migranata nelegalno prelazi granicu. Ne kriju da plaćaju krijumčarima da ih prevedu preko granice, ali nema podataka da je neko od njih bio žrtva trgovine ljudima, iako je vrlo tanka linija između krijumčarenja i trgovine ljudima. Dovoljno je samo, objašnjavaju naši dobro upućeni sagovornici, da krijumčari migrantu uzmu dokumenta i ubijede ga da im duguje još novca te da mora “nešto za njih odraditi” što se u praksi često dešava. Muškarci završe kao pomoćni radnici na građevini ili obavljaju najteže poljoprivedne radove,a žene u nekoj od kafana ili restorana u kojima pružaju seksualne usluge.

Iz nevladine organizacije Građanska alijansa, koja je u svakodnevnom kontaktu sa migrantima,kažu da nemaju indicija da ima trgovine ljudima među migrantima, koji su trenutno u našoj zemlji.

“Dešava se da nam migranti sami kažu da su uz pomoć krijumčara došli do Crne Gore i da su za tu uslugu platili određenu količinu novca, ili da će uz pomoć krijumčara sa kojim su u kontaktu napustiti Crnu Goru, ali opet ne u cilju trgovine ljudima, nego u cilju prevoženja migranata iz jedne zemlje u drugu van graničnog prelaza jer  nemaju identifikaciona dokumenta kako bi legalno prešli granicu”, saopšteno nam je iz te organizacije.

U izvještaju specijalne izvjestiteljke za trgovinu ljudima Marije Gracije Đamarinar iz jula ove godine se navodi da je Crna Gora tranzitna zemlja na “Balkanskoj ruti” te da postoji i rizik od kriminalnih grupa “koje bi mogle pokušati da natjeraju migrante sa dugovima da budu ‘vodiči’ drugim migrantima kroz region”.

“Ti ‘vodiči’ ostaju u zemljama tranzita i imaju ulogu da kontrolišu druge migrante. Ostaju na poziciji ‘vodiča’ dok ne otplate dug onima koji trguju ljudima. Takvi aranžmani mogu potrajati godinama, sve dok se dugovi ne otplate”, ističe se u izvještaju.

U izvještaju se navodi da i pored toga što je nedovoljno zvaničnih informacija, vjeruje se da je trgovina ljudima najprisutnija na primorskom dijelu Crne Gore, tokom ljetnje sezone, a radi se o seksualnoj eksploataciji, jeftinoj radnoj snazi i prosjačenju.

*Ovaj tekst nastao je uz podršku Fonda otpornosti Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. Mišljenja i stavovi izneseni u tekstu su isključiva odgovornost Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) i ne odražavaju nužno stavove Globalne inicijative. 

Video

Učitaj video sadržaj
Watch the video